Toliko sam se već naslušala priča koje uporno uparuju glazbu (tj. točno određenu vrstu iste, op.a.) i neke okultne dokrtrine da mi je muka. I povraća mi se od ljudskog idiotizma.
I gluposti

Za početak, 'ajmo malo ponoviti gradivo:
Kada se prvi puta počelo govoriti o tzv. "sotonskoj glazbi"?
Bilo je to, dakako, opet u vrloj nam Americi, u prošlom stoljeću, kada se počeo svirati blues, što znaci "To Feel Blue" i "To Have The Blue Devils" . Bile su to godine kada su crnci bili još uvijek smatrani manje vrijednim od bijelaca - danju su radili ponižavajuće i najprljavije poslove, a noću bi se sastajali po barovima ili oko vatre s gitarama, pjevajući svoje pjesme.
Bit bluesa obilježavala je jednostavna iskrenost do patetične ispovijedi, a rock'n'roll je kao proizvod gradskih pločnika, ponudio retoričku opuštenost urbanog izraza; umjesto dubokih emocija došla je potpuna indiferencija stava uz pobune protiv svega sto ima sposobnost da misli.
Slično bluesu, i rock'n'roll je od samih početaka počeo biti osuđivan kao đavolska glazba, a to je i išlo na ruku starom narodnom vjerovanju prema kojemu đavao i jest pronalazač glazbe.
Hint, hint: i jednoga od najboljih violinista u povijesti, Paganinija, su povezivali s vragom zbog onoga sa žicama

E sad, sotonizam.
Ili, da se bolje izrazim, kognitivna impotencija

Sotonizam je, kao takav, postao javna lakrdija djelovanjem Amerikanca Antona Szandora LaVeya koji je sastavio i objavio tzv. "crnu" ili ti "sotonističku bibliju" i osnovao prvu sotonsku crkvu u San Franciscu.
To se sve desilo 1969 godine u kojoj je proglašeno "vrijeme klanjanja sotoni" i od tada počinje se jako razvijati i siriti okultizam i sotonski kult bas upravo preko rock scene.
Početak su na neki način označili bendovi tipa Black Sabbath, AC/DC, The Kiss, Led Zeppelin... Sve to ne bi bilo tako prenapuhano i ne bi se o tome toliko govorilo da se nisu našli pojedinci bez društvenog života i s viskom vremena pa su u pjesmama i samim nazivima bendova ( The Kiss = Knights In Satan’s Service na primjer ), i AC/DC (kao, „anti-christ / death to christ“), pronalazili sotonističke poruke i tekstove, a seciranje lyricsa najvecih rock klasika da ne spominjem (npr.Hotel California jer se spominje 1969. god. kad je ta bolesnička crkva utemeljena, kao), pa sve ono jalovo teoretiziranje….

To je sve zapravo sve jedna velika reklama.
Rock, pa ni one njegove žešće verzije u stvari nemaju veze sa sotonizmom.
Jeste li ikad pokušali prevesti i proniknuti u smisao tih pjesama?
U većini njih se ismijavaju ljudi koji su za uobičajene (svakodnevne) stvari spremni "prodati dušu" vragu.
Rock nema nikakve veze sa sotonizmom, a što se tiće žešćih verzija istoga kao i metala, to se uglavnom svodi na provokaciju okoline….
Da, pubertet je vrlo zanimljivo razdoblje, i ja se slažem

Neki manji dijelovi heavy metala se bave temom Sotone, ali kad pogledate ove druge derivate,njihovi tekstovi su pretežno antiratni - jedan od najboljih albuma protiv vijetnamskog rata je Master Of Puppets od Metallice, kao i neke pjesme Maidena koje su s vremenom postale klasici - Blood Brothers, Affraid To Shoot Strangers, The Clansman, Age Of Innocence, 2 Minutes To Midnight.....da nabrojim samo neke. Onda John Lennon - Imagine, Give Peace A Chance / War Is Over (što je vrlo zanimljivo, jer su i za njega rekli da je sotonist :D ) i ismijavanje pokvarenosti današnjeg svijeta koji je većinom licemjeran i pokvaren do srži.
Ah mi ljudi, kakvi već jesmo, čim je netko malo uspješniji, ima vise para i živi kako mu se sviđa odmah potkopavamo,jer, čija glava najviše strši ima da se prva odrubi.

E sad, što se ticće podsvjesnih, sakrivenih "poruka" koje, ako imate imalo izopačen um, ćete čuti ako pustite pjesme u nazad
I tako, ako se Stairway To Heaven svira unatrag mogu se čuti sljedeći dijelovi rečenica
" Listen! We have been there.... I will sing, because I live with satan... Serve me!.... There is no escaping it.... with satan... if we've got to live for satan... Master satan" .
U pjesmi "When Electricity Came to Arkansas" grupe Black Oak Arkansas pjevač na jednom mjestu ispušta, eeem, malo čudne glasove .
Svirano unatrag , NAVODNO, čuje se ovo: "Sotono, Sotono,Sotono. On je bog, on je bog, on je bog".
Što se tih tzv. «sotonskih» tekstova tice, mora se imati na umu da artes musicas kao takva voli alegorijska značenja i velikim dijelom se oslanja na simbole i ne treba je shvaćati doslovno - u poeziji Sotona, Nečastivi, Princ Tame - zovite ga kako vam drago - predstavlja iskonske instinkte i samospoznaju, čemu u prilog govori i jedan od naziva za vraga - lucifer. Lingvistički gledano, naziv dolazi iz latinskog lux, lucis - što znaci svjetlo, duh, koji je postao materija i odnosi se prije na ono što se čini nego ono što u stvari jest.

I tako, što se iz ovoga svega da zaključiti?

Ako rock ima veze sa sotonom, onda su svi fizikalni i metematički zakoni đavolje djelo.
I električna energija je po tome 100% Sotonino maslo.
A i nafta.

Stoga, ako me pamćenje dobro služi, znam jednu pjesmu koja ide točno ovako :

" . . the Gods made heavy metal, and saw that it was good . . they said to play it louder than Hell, we promised that we would!!. . . "

. . . eto . . .toliko od mene na tu temu.

Očito me je uhvatila manija apdejtana bloga koji je stajao zaboravljen od rujna ...
No da, opće je poznato da očajnička vremena zahtijevaju očajničke mjere pa tako i ja blogam kad imam previše slobodnog vremena. Stvar je u tome da sam se prehladila! Da. Ja. Opet prehlađena Nadam se da mi nebude prešlo u naviku odležati po tijedan dana taman kad mi završe ispitni rokovi na faksu, kao što je i bio slučaj baš za kraj prvog semestra. Ja i Najdraži smo taj vikend kad su i "službeno" počeli praznici proveli skupaaaaaa kod mene, od petka pa sve do četvrtka tj. Badnjaka. Ali avaj! Ja sam se u subotu prehladila, pa sam clijelo vrijeme, tj. između mažnje, gledanje filmova, spremanja hrane i povremenih odlazaka u dućan, se nalijevala čajem i , krajnje ne-seksi , puhala nos. Ali pravi party je počeo kad sam došla dom u B., s temperaturom 38 i desetak dana ne izlazila iz kuće (što je meni hiperaktivnom zvrku totalni..pain in the ass) . Da stvar bude gora, Najdraži je dan nakon pao u krevet u agoniji ali izazvanoj prehladom i vrućicom. Narafski, planovi za doček su otišli drito k vragu, pizdila sam na svakog u radijusu 50 km i plakala best frendu na ramenu
Uglavnom, da se vratim na temu (koja je uopće???).
Opet sam prehlađena i totalno neraspoložena za putovanje a bio bi red da se pojavim u B. bar na nekoliko dana (tj. koliko se već može izdržati s mojim roditeljima xD) , a i nekako sam se zaželjela domaće, jestive hrane i totalno mi je krvo što mi ovakvoj bolesnoj nema tko skuhati juhicu, puding i sve ostalo fino što si momentalno poželim
Narafski, i mažnja i gledanje filmova s Najdražim i weee...nedostaje mi :(
OMG, kako mrzim biti besposlena :P Glava mi je u totalnom raspašoj stanju i nema na njoj kaj me ne boli :( tako da sam u stanju jedva se skoncentrirati na filmove koje manijakalno skidam s neta i visim na Facebooku i svom onim retardiranim kvizovima i spammerskim aplikacijama
Upravo mi svira Josh Groban i ja se ozbiljnom bavim idejom da zbišem ovaj post koji je na kraju ispao totalno srcedrapeljno - stupidan.
A tako se uopće ne osjećam.
Ni najmanje.
Zbilja .

Opet me puca naveliko filozofiranje, hihihihi. Mislim onak, ja filozofiram apsolutno uvijek i imam teorije o svemu i svačemu mada mi ipak nema ništa slađe od iskustva, života u praksi i metode vlastite kože…tj. Najbolnije, znam.
U biti, o čemu se radi. Već sam u više navrata u različitim prilikama zaključila isto – ljudi su u biti uvijek sami. Iako i najosamljeniji čovjek živi u društvu bar biljaka i / ili životinja, ostali u društvu itd. – kada se kao predmet mišljenja uzme čovjek kao bit – on je sam. Od najranijih dana, rađa se sam i umire sam te je cijeli svoj vijek, iako okružen drugim sličnim bićima – sam, bori se s valovima i vjetrom.. Moja teorija polazi od same duše i mišljenja – čovjek je u svojoj glavi sam, svojim mislima, pretpostavkama i idejama – on ih oblikuje na svoj jedinstven način uvjetovan odgojem /karakterom / kulturom i tako prilagođava i tumači situacije. Odnos sa drugim sličnim bićima tj. Sva komunikacija temelji se na dodirnim točkama u nijansi mišljenja i ideje – primjer: nitko neće istu stvar opisati i doživjeti na isti način, netko će primijetiti okolinu kojom se kreće, netko samo juri za svojim ciljem. Na stranu metafizika i ontologija, čisto realno: čovjek je u svojoj biti jak, jako osamljeno i otuđeno biće. On je u svojoj glavi sam, ima svoje vlastite misli i pamet i kreira svoj svijet svojim mislila koje pretače u akcije koje finalno određuju život i odnose s drugima i samim sobom. U biti, odnos s drugim individuama temelji se tom sićušnom dijelu na kojem se mišljenja preklapaju i na temelju čega – oh, kakve li veličanstvene gluposti – ljudi temelje svoje simpatije (naklonost) prema nekome. Ne mogu opisati bol koju osjećam zbog te spoznaje jer svaki l,čovjek stvoren je za društvo – potreban mu je osjećaj pripadanja, potvrda i priznanje drugih pa i podli laskavci i …da.
Ljubav. / /
Ljudi koji su zaljubljeni naglo oslijepe. Osjećaju tu povezanost s drugim bićem na puno finijim razinama od fizičke, a bas kroz taj fizički kontakt to izražavaju… Iskreno, boli me ta spoznaja o čovjekovoj samoći, boli me kada je najgore, onaj strah da neće biti nekoga da ispruži ruku kad toneš paralizira, da neće biti nekoga tko te prihvaća takvog kakav jesi – nesavršen i slab i tko je dati ruku i voditi kroz mrak…I kada misliš da si našao nekoga tko je tako… čist (?), za čija razmišljanja s nevjericom shvatiš da su tvoja vlastita, netko tko je voljan samo biti tu i slušati ako ce tako pomoći..i kome vjeruješ i u čijem zagrljaju se osjećaš sigurno i voljeno – kad tako neko, koga voliš vise nego sebe i mada se ne vidite cesto držiš ga u srcu i svakoj misli – kaže da je sam, osjećaš se izdano, glupo, kao da lažeš samog sebe i sam sebi prodaješ jeftine iluzije i maglu…Ne znam, boli. Što će reći da na kraju opet dolazimo do početka a taj je da je čovjek, kako god se uzelo….sam.

Bla, bla, zbrčk, zbrčk

Disklejmer: Tekst je jedan od mnogih mojih wannabe filozofiranja u kasne noćne sate od prije dva ili tri mjeseca...Toliko tekstova čeka da bude objavljeno ali opet tako sam lijena

...prvi post :)

Zanimljivo je to s prvim postovima. Većina nikako ne zna kako bi započela pisanje, a kada uhvate ritam ne bi ih zaustavila ni armada pobješnjelih vjeverica, hihihi.
I da, znate što? Ja spadam u tu populaciju :D

Anyway, tko ocekuje da ce ovdje naci nesto tipa "danas sam doruckovala zobene pahuljice s 000.1 % manje kalorija, a poslije smo ja i Marijana slatka mala Marijana isle u TopShop kupit novo trendy fensi sjajilo koje je isto kao i prosle sezone, samo sa sljokicama" , neka slobodno odseta dalje. hvala na pitanju, moj IQ je visi od sobne temperature ;D
a jos sam i zeko, hihihi( btw ovo je interna fora, taj netko ce vec znat' o cemu ja to :) :)))

Ali, morate znati nesto o meni.

Npr. da sve zivo analiziram.
A najvise sebe.(neee, nisam egositicna :))), ali svoje zakljucke ne dijelim s bilo kime.

* Najbolje ideje mi dolaze dok sjedim u svom prozoru u sobi, gledam na cestu i tako mi misli lutaju i lete i sudaraju se (kao u Krlezinu Kraljevu,hehe), doduse, ponekad odu u nekim bizarnim smjerovima,ah...

* I definitivno imam previse energije. Sva sam groovy i funky , rockam, skakucem, sva loooooooda, vec su me pitali jesam li ja IKADA na miru (ye know who you are :)))
E pa onak, ako te zivciram nemoras me gledati.
Malo podcjenjujes moc ignoriranja, je li...

No da, dok još držim sve konce koncentracija na okupu, pozz šaljem..

..... to be continued .....